Vladan Vučković Paja: ”Sjećanja na dvadeset toplih ljeta”

Dva desetljeća mog autorskog rada smještaju se između dva velika traumatična događaja: bombardiranja i pandemije.

Moj prvi instrumentalni album ”Put ka suncu” bio je spreman za izdavanje 1999. Godine. Zbog bombardiranja izdavanje albuma odgođeno je do 2000. godine. Dvadeset godina kasnije, u siječnju 2020., objavio sam retrospektivni album, kao sažetak devet dosad snimljenih albuma. U ožujku iste godine dogodila se pandemija Corona virusa.

Razdoblje 1999 -2020. nije prošlo bez povijesnih turbulencija. Međutim, u mom je slučaju bilo vrlo produktivno. Trostruki CD (na kojem sam od devet sati svog glazbenog opusa izdvojio oko tri sata glazbe) nazvao sam ”20 dugih toplih leta”. No, unatoč svim socijalnim sukobima i nemirima, zbog kojih žalim kao čovjek i kao umjetnik, posljednjih dvadeset godina u kreativnom smislu za mene su bila lijepa, duga i topla ljeta. Želim ih se sjetiti s gledišta glazbe i svega lijepog što je iz toga proizašlo. I zato ovo pišem ...

Kad pomislim na stvaralaštvo ograničeno povijesnim nesrećama, uvijek se sjetim čuvenog filma ”Treći čovjek” i scene dijaloga u kojoj maestralni Orson Welles konstatuje da su za vrijeme trideset godina krvave vladavine porodice Borgia nastali renesansa, Michelangelo i Leonardo Da Vinci, dok je u Švicarskoj 500 godina mira i demokracije stvorilo ... zidni sat s kukavicom.

No, da se vratim na priču o tome kako su nastali moji albumi tijekom dvadesetak dugih toplih ljeta.

PRVI KORACI (2000 - 2003.)
Na samom početku karijere odlučio sam stvarati instrumentalnu glazbu. Osjetio sam da u interakciji prstiju, žica i drveta gitare mogu izraziti više od teksta i poezije. Istodobno, želio sam stvoriti instrumentalnu glazbu u definiranom okviru i povezati je s datim narativima. Tema mog prvog albuma ”Put ka suncu ” bile su planete Sunčevog sustava. Napisao sam 11 pjesama koje su bile moje metaforičke interpretacije karakteristika planeta i drevnih bogova po kojima su planeti dobili ime. Tipično za ranu mladost. Moje misli bile su neometano usmjerene prema svemiru, prema nepoznatim širinama i visinama. Kasnije, sa zrelošću, orijentacije i okviri su se suzili i okrenuli prema pristupačnim mjestima, prema mojim precima i tradiciji kojoj pripadam. O tome kasnije.

Na mene su utjecali veliki gitaristi toga vremena. Vlatko Stefanovski i njegove instrumentalne vještine imali su poseban utjecaj na mene. Sjećam se njegove gitare SG Gibson i svega što je iz nje proizašlo u ranim fazama grupe Leb i Sol. Sa svojim srednjoškolskim prijateljima 1984. godine osnovao sam bend i održao koncert u koncertnoj dvorani Glazbene škole u Boru (mjestu gdje sam odrastao), koji se sastojao samo od repertoara grupe Leb i Sol. Davno prije pojave klasičnih tribute bendova. Poslao sam audio kasetu sa snimkom koncerta Vlatku Stefanovskom. Dragoljub Đuričić, koji je tada bio u postavi grupe Leb i Sol i s kojim sam se kasnije upoznao i zbližio, svjedočio mi je da je cijeli bend, zajedno s Vlatkom, slušao naše snimke. Ostali su u nevjerici da se mladi, negdje na istoku Srbije, do te mjere mogu posvetiti glazbi grupe Leb i Sol, uspješno je izvodeći od takta do takta. Mislim da je to u velikoj mjeri utjecalo na moje poznanstvo i današnje bliske veze s Vlatkom Stefanovskim.

Numjera ”Mars” s prvog albuma bila je veliki uspjeh. Iako instrumentalna, postala je radio hit i emitirana je kao naslovna kompozicija mnogih emisija. Objavljena je na CD kompilaciji „Okean“, koju je pripremio Kornelija Bata Kovač u okviru Udruženja autora instrumentalne glazbe - „Instrumental Forces “. Bilo je jasno da sam kao autor zakoračio u profesionalne glazbene vode. ”Mars”, u novom aranžmanu, otvara retrospektivni album ”20 dugih toplih leta”.

Na prvom albumu započeo sam dugogodišnju suradnju s Pericom Kaluđerovićem, glazbenim producentom. Veže nas poznanstvo iz Bora, grada u kojem smo proveli dječačke dane. Perica je producirao i snimio svih mojih devet albuma u studiju u vlasništvu popularnog pjevača Louisa, koji mi je pružio veliku podršku u radu. Nažalost, Louis je tragično nastradao u prometnoj nesreći 2011. godine.

Na drugom albumu, ”Na istoku zapada”, iz svemirskih visina debitantskog albuma, ”vratio” sam se u područje u kojem sam odrastao i posvetio se njegovom zavodljivom etno zvuku. U dugom povijesnom nizu godina, stanovništvo iz susjedne Rumunjske emigriralo je u Istočnu Srbiju, formirajući vlastitu zajednicu, čuvajući svoju specifičnu kulturu. Iako ne pripadam tom etnosu, čarobna glazba vlaške manjine iz istočne Srbije bila je moja inspiracija za etno album. Odvažio sam se u modernim aranžmanima interpretirati i izraziti izvornu vlašku melodiju koja obiluje triolskom ritmikom, prepoznatljivim melodijama, ali i elegičnim harmonskim glazbenim idejama.

Album je objavljen za PGP RTS, koji je trasirao put da Radio-televizija Srbije, s redateljem Markom Novakovićem, a pod uredništvom Radeta Radivojevića, snimi polusatnu emisiju i vizualizira glazbu s albuma. Uspjeh je bio neočekivan i velik. Emisija je ušla u programski izbor međunarodnog TV festivala Lucerne Rose d’Or (Zlatna ruža) u kategoriji ”Music”. U natjecanju su sudjelovali: Robbie Williams, Kylie Minogue, Paul Anka ... Ubrzo nakon toga, emisija je osvojila Grand Prix Međunarodnog TV festivala u Albeni. Očito je spoj tradicionalnog i suvremenog dao dobar rezultat i ojačao je moju odlučnost da nastavim stvarati instrumentalnu glazbu. Nakon toga uslijedilo je posebno priznanje Udruženja jazz, pop i rock muzičara Srbije za doprinos unapređenju muzike.

SAZRIJEVANJE (2004 – 2007.)
Prva dva albuma nastala su na gitari Paul Reed Smith (PRS) koju sam kupio tijekom boravka u SAD-u 1992. godine. Volio sam ”klavirski” zvuk te gitare. Usput, završio sam nižu glazbenu školu za klavir, što mi je puno pomoglo da gitaru tretiram kao harmonički instrument, na način na koji sam svirao klavir. Sviranje klavira, bas gitare i vještine programiranja ritmičkih instrumenata omogućili su mi potpuno samostalno oblikovanje aranžmana, zvučnu sliku i vlastiti glazbeni izraz. Pored svega toga, redovno sam na albumima imao i drage gostujuće izvođače, koji su svoj pečat dali u solo dionicama. Ponosan sam na sudjelovanje Kornelija Bata Kovača na jednoj pjesmi na albumu ”Na istoku zapada”. Na omotnici retrospektivnog albuma nalazi se više od dvadeset imena vrhunskih glazbenika, koji su ostavili traga na mojim glazbenim zapisima.

Kad su u pitanju gitaristi, osim Vlatka Stefanovskog, Mark Knopfler je imao veliki utjecaj na mene. Njegovo sviranje donosilo je posebnu sofisticiranost i emociju. Otkrivao mi je i fantastičan čist (clean) zvuk gitare Stratocaster, na koji sam obraćao sve više i više pažnje. Sting i Police također su na mene jako utjecali svojom glazbom. Gitarist Andy Summers svojim sviračkim minimalizmom, a Sting svojim jednostavnim i uvjerljivim bas linijama. U bendu Queen, svojom je glazbom dominirao nenadmašni Brian May. Gitarist s vjerojatno najširim žanrovskim rasponom sviranja. Izvodio je i žestoke hard rock pjesme, kao i mirne akustične balade. Čak je svirao ukulele, minijaturnu meksičku gitaru, u pjesmi ”Who Needs You”. Njegova sola, nasnimljena u nekoliko slojeva, uvijek su bila prepoznatljiva, kao i zvuk njegove jedinstvene Red Special gitare. Pod utjecajem ovih vrhunskih glazbenika, uvijek sam pokušavao žanrovski proširiti svoj glazbeni izraz.

Na trećem albumu ”Dnevnik duge plovidbe” odlučio sam izvesti sve pjesme na akustičnoj gitari. Tada sam već bio etablirani instrumentalist u pratećem bendu Zdravka Čolića, što me je nosilo iz grada u grad po cijeloj planeti. Tema mog novog albuma bili su glazbeni dojmovi iz gradova koje sam posjetio tijekom koncertnih turneja. Od Vancouvera do Moskve. Zanimljivo je da je glazbeni kritičar Aleksandar Žikić ovaj album okarakterizirao kao etno album, jer autorske skladbe odišu utjecajem podneblja pod kojim su nastajale. Album je objavio PGP RTS, a televizijska emisija snimljena za Radio televiziju Srbije ponovila je uspjeh prethodne. Ušla je u izbor programa međunarodnog TV festivala Lucerne Rose d’Or (Zlatna ruža) u kategoriji ”Music”, ovaj put u konkurenciji s emisijama: BBC Live Aid, Queen & Paul Rodgers, Andre Rieu...

2005. godine primljen sam u članstvo Udruga skladatelja Srbije (Udruženje kompozitora Srbije).

Deseta obljetnica mog rada obilježena je izdavanjem DVD-a pod nazivom „Guitart Trilogy“, na kojem je snimljen solo koncert održan u „BITEF Teatru“. S bendom ”Alhemia” izveo sam pjesme sa sva tri prethodno objavljena albuma.

2007. godine ugledni rock publicist Petar Janjatović uključio me je u ex-Yu ”Rock Enciklopediju”.

POVRATAK KORJENIMA (2008 – 2011.)
2008. godine zakoračio sam u 40. godinu svog života. To je trenutak kad sam zamijenio glazbena lutanja prostorima svemira, domovine, planeta Zemlje, pogledom u drugu dimenziju postojanja - u vrijeme. U prošlost. Drevni preci od kojih potječem i čiji glazbeni gen i talent nosim nisu bili u stanju čuti velikane klasične glazbe: Beethovena, Bacha, Abinonija, Brahmsa, iako su bili njihovi suvremenici. Jednostavno nije bilo tehnološkog načina da ta fantastična glazba dođe do njih. Odao sam počast svojim precima preko očeve linije, iz Crne Gore i majčine linije, iz Srbije, na albumu “Partiture za koren i stablo”. U aranžmanima klasičnih skladbi tražio sam duhovnu glazbenu povezanost sa svojim dalekim precima. Emisiju, koja je snimljena uz glazbu s ovog albuma, Radio-televizija Srbije emitirala je u više navrata.

EKSPERIMENTI (2012 - 2015.)
U skladu s tradicijom da svaki moj album ima svoju novu pripovijest i žanr u kojem se materijalizira, prirodno i logično, bilo je vrijeme za putovanje u jazz glazbu. Na albumu ”JAZZiJA” predstavio sam svoju originalnu glazbu sastavljenu na jazz način.

Osim rock glazbenika, intenzivno sam slušao svoje jazz idole: Milesa Davisa, zatim mnoštvo gitarista poput: Joe Pass, George Benson, Robben Ford, John Scofield. Širina glazbenog izraza oduvijek me fascinirala. Nevjerovatno je kako isti Gibson Les Paul zvuči u Edgeovim rukama u ranim U2 hitovima i u fusion izvedbi Robben Forda. Ideja o mogućnosti crossovera, ustvari, bila je generator stvaranja albuma ”JAZZiJA”. Pitao sam se, kako će zvučati moje gitare kad prelaze iz jednog svijeta glazbe u drugi? Na distorziji Paul Reed Smitha svojevremeno sam odsvirao numeru ”Mars”, da bih sa istom gitarom uskočio u čisti zvuk pitkog jazza. Bilo je jako zabavno i inspirativno.

Još je zabavniji bio žanrovski salto mortale izveden na sljedećem albumu, pod nazivom ”Boemske rapsodije”. Obradio sam brojne poznate ”kafanske” pjesme s istraživanjem tko su pravi autori pjesama, koje se nazivaju ”narodnima”. Uvod u ovo istraživanje bio je veliko priznanje Svjetske muzičke asocijacije Srbije, koja me je uključila u “Serbian World Music All Stars Orchestra”.

Svoj autorski program koncertno promoviram od 2002. godine nastupima na Guitar Art Festivalu, festivalu etno glazbe u Boljevcu i koncertnim dvoranama u mnogim gradovima u Srbiji. Nakon albuma ”JAZZiJA” i ”Boemske rapsodije”, nastupio sam na Valjevskom jazz festivalu, na festivalu BELEF, na prestižnom festivalu NISVILLE, festivalu Gitarijada Zaječar... Za te prilike okupio sam svoje prijatelje i osnovao ”Spiritus Movens Band”.

Kao posebno priznanje stigla je pozivnica za održavanje master class na Guitar Art Festivalu 2012. godine. Ubrzo nakon toga počeo sam predavati gitaru u beogradskoj Master Blaster školi.

NOVI HORIZONTI (2016 – 2018.)
Početak 2016. bio je trenutak za novi album koji će biti isključivo autorski i na kome neće biti cover-a. Pripremio sam 10 novih instrumentalnih kompozicija, ali s idejom da svoj dosadašnji kreativni pristup usmjerim na skladanje i aranžiranje prema slobodnijim formama i nekonvencionalnoj zvučnoj slici. Umjesto dosad stroge programske izvedbe koja me okarakterizirala, album je nastao snimanjem gitarskih improvizacija. ”Naslonio” sam ih na paterne ponavljajuće glazbe i album nazvao ”Enformel” po smjeru u umjetnosti (posebno u slikarstvu), koji pruža velike umjetničke slobode i koji je nastao kao reakcija umjetnika na besmisleno ljudsko stradanje u ratu. Na ovom sam albumu ”otkrio” čari moje poluakustične gitare Godin 5th Avenue jazz guitar.

Već sljedeće godine, 2017. izdao sam album „My Family Songs“. Još jednom, vjerojatno zbog godina koje neminovno prolaze, sjetio sam se svojih predaka. Ovaj put, obrađivao sam različite pjesme koje sam slušao od svojih djedova kad sam još bio dječak. Moji su djedovi bili na suprotnim ideološkim stranama. Djed po ocu, kao zarobljenik kraljeve vojske, rat je proveo u koncentracionom logoru. Djed po majci bio je učitelj i komunistički aktivist. Tumačio sam razne pjesme, glazbene simbole njihovih ideologija, koje su mi pjevali, kao glazbene radove, bez ideoloških konotacija. Njihovu melodijsko-harmoničnu ljepotu stavljam u prvi plan. S time sam želio posmrtno pomiriti djedove, koji su već dugo u svijetu u kojem podjele više nemaju značenje.

Iako u osnovi nisam jazz glazbenik, 2019. godine dobio sam značajno priznanje od Udruženja jazz, pop i rock glazbenika Srbije. Nagrada GODUM dodijeljena mi je za najemitiraniju jazz autorsku kompoziciju, ”Utjecaj na podsvest”. Očito, održavao sam kontinuitet stvaranja instrumentalnih radijskih hitova. Također, iste godine uvršten sam u foto-monografiju Long Play, knjigu portreta najznačajnijih glazbenika u regiji koji su stvarali u razdoblju od 1950. do 2000., autora i fotografa Blagoja Borisava Pešića.

RETROSPEKTIVA (2020.)
Je li vrijeme da se osvrnem na dvadeset godina autorskog rada? Kronologija i kalendar neumoljivo su pokazali da je taj korak preda mnom.

U zoru obljetnice shvatio sam da zrela dob u kojoj se nalazim daje mi za pravo da se osvrnem na postignuto, ali i da pogledam u budućnost i ne prestanem skladati. Htio sam obilježiti dva desetljeća stvaranja retrospektivnim izdanjem i istodobnom realizacijom novog autorskog albuma.

Napravio sam izbor originalnih skladbi i aranžmana koji su obilježili moju dvadesetogodišnju karijeru i pripremio trostruki CD u izdanju Multimedia Music. Na retrospektivnom albumu snimio sam četiri skladbe u novim aranžmanima. Izdavanje CD-a podržao je SOKOJ. Povodom novog izdanja, na Youtubeu je objavljen video u dvije audio verzije koje predstavljaju i početni i „revisited“ pjesmu „Mars“ s prvog albuma.

Također, pripremio sam novi autorski album pod nazivom ”Misli o M”. Potvrdio sam da nisam stavio točku na autorsko djelo. Primjećujem da sam na novom albumu napravio puno više s mnogo manje snimanja. Glazbena i životna zrelost utkane su u najdublje emocije koje su okosnica novog albuma.

Ono što se u glazbi promijenilo tijekom ovih dvadeset godina jest način na koji se plasira. Prema tome, novi album ”Misli na M.” predstavljam publici objavljivanjem po jednog video singla svakog mjeseca tijekom 2020. godine.

U iščekivanju završetka pandemije, pišem ovaj esej, ponosan što sam u dugom vremenu stvaranja zadržavao slobodu svog umjetničkog izraza. Sastavio sam glazbu bez kompromisa, kalkulacija, onakvu kakvu sam je osmislio i želio čuti, dotičući i razne glazbene žanrove. Pored svega toga, surađivao sam s divnim ljudima kojima se ovom prilikom još jednom zahvaljujem.

I na kraju ovog eseja, nadam se, vidimo se na koncertu.


Vladan Vučković Paja

Objavljeno 05.07.2020.